уторак, 15. јул 2008.

Neman koja vreba iz trave

Zamislite sledeći naslov u novinama: „Dete zaradilo krpelja u šetnji Knez-Mihajlovom!“. Pretpostavljam da bi posledice bile strašne - ulica bi opustela, malobrojni stanari trčeći u punoj zaštitnoj opremi probijali bi se do svojih ulaza, a trgovci i ugostitelji morali bi da stave katance na svoje lokale. Jer, ukoliko niste primetili, tradicionalnim arhi-neprijateljima srpskog zdravlja – promaji, bosim nogama i golim leđima, od nedavno se prikjučio i krpelj. 
Svi znamo da je krpelj jedna nezgodna životinjica koja žrtve vreba iz zeleniša. Naravno, svi oni koji su odrasli valjajući se po travi, a takvih je među nama mnogo, znaju i da nije baš tako lako zaraditi jednog – nekom se desi, nekom se nikad ne desi. Ukoliko ste baš vi ispali taj baksuz, znamo da postoji oko 30% šanse da je vaš napasnik zaražen famoznom Lajmskom bolešću. Znamo i da, ukoliko se potrudite da ga pravilno skinete sa kože, imate šanse da izbegnete zarazu iako je krpelj kliconoša. A ukoliko ste pročitali neki od tekstova kojih su pune novine, znate i da se zaraza otkriva kontrolom krvi, a leči kutijom antibiotika. Dakle – od šetnje po livadi do ozbiljnijih posledica po zdravlje – potrebno je zapravo da se čitav niz baksuznih okolnosti ukombinuje sa vašim totalnim nemarom. Kada bismo još uporedili statistike, verovatno bismo otkrili i da je potencijalno opasnije po zdravlje i život jesti, na primer, voće – može lako da vas ubode pčela, ili tuširati se – koliko njih se samo oklizne u kadi! 
Međutim, da se primetiti da novine ipak nisu pune naslova: „breskve odnele dva života ovog leta“, ili „sapun seje smrt u Srbiji“. Svi i dalje kupujemo voće, i redovno se kupamo. Ali, kada se približimo nekoj zelenoj površini , obuzima nas panika. Zbog toga, između ostalog, decu sve radije ostavljamo da se igraju u četiri zida, nego što ih puštamo da tumaraju po parkovima. Da ne pominjemo izlete – od navike da se vikendom zaputimo u Košutnjak, na Avalu ili Kosmaj – nije više ostalo ništa. Ruku na srce, ove se lokacije danas u medijima najčešće pominju kao opasne, crne tačke, na kojima neoprezne građane koji vole da izazivaju sudbinu - očekuju zaražene nemani. Najzad, svaka vrsta rekreacije u prirodi - badminton, fudbal, žmurke ili vožnja biciklom - danas se može sasvim fino upražnjavati ispred ekrana, sa komandama u ruci, i uz zagarantovanu bezbednost od krpelja.
Dakle, zaključak je: ukoliko izađete u park, piknikujete na proplanku ili prošetate po šumi, možete zaraditi krpelja. Da, to će vam pomalo iskomplikovati život u sledećih par dana i sigurno da nije prijatno iskustvo. Samo, da li je izbegavanje tog rizika zaista vredno totalnog uskraćivanja svojoj deci i sebi svakog bližeg i češćeg kontakta sa prirodom? Da li ćemo zaista tako spasiti svoje zdravlje, ili smo samo jedan korak bliže sterilizovanom životu ispunjenom paranojom? Čak i da je takav život (u šta sumnjam) zdraviji, da li ga je uopšte vredno živeti?

Jovana Papan

Mama Magazin

4 коментара:

Анониман је рекао...

"Samo, da li je izbegavanje tog rizika zaista vredno totalnog uskraćivanja svojoj deci i sebi svakog bližeg i češćeg kontakta sa prirodom?" - pa nieje vredno ukoliko deca i roditelji zele taj kontakt sa prirodom. ali nesto nisam sigurna da bi se deca radije valjala u travi nego drndala igrice, filmove, messengere i sta sve ne...

Анониман је рекао...

kao sto rekoh, veliko je pitanje koliko deca vole da se igraju u prirodi:

http://www.independent.co.uk/environment/nature/attenborough-alarmed-as-children-are-left-flummoxed-by-test-on-the-natural-world-882624.html

"The study also found that playing in the countryside was children's least popular way of spending their spare time, and that they would rather see friends or play on their computer than go for a walk or play outdoors."

Jovana Papan је рекао...

Koliko vidim, radi se o tome da deca ne raspoznju domace, tj. britanske biljke i zivotinje.
"and the deer was commonly misidentified as an antelope" - ocigledno znaju vrlo dobro sta je antilopa, zato sto su vise zivotinja videli preko Diskaverija nego u prirodi. Naravno da ih ne zanima igranje na otvorenom kada tamo nema zive duse, sasvim je prirodno da ih zanimaju vrsnjaci, koji se danas obicno nalaze sa druge strane ekrana. A posto ih sve vreme dok su napolju odrasli nadziru, gnjave sa upozorenjima i mazu kremama, sigurno se mnogo slobodije osecaju u svojim sobama.

Анониман је рекао...

Mislim da je u pitanju proces sve većeg otudjenja od prirode demoliranog, prepolovljenog čoveka zapada koji dobija sve strašnije razmere... Uškopljeni muškarci koji predstavljaju karikature očeva ne uspevaju da se otrgnu kontroli svojih maskulinizovanih žena - prožrljivica i taj svoj ogromni strah prenose na decu. Deca ko deca, nevina stradaju životareći u neprirodnim uslovima i posle se ne treba čuditi što rastu razne vrste fobija među decom modernih zapadnjaka. Na kraju će se igrati u kosmonautskim odelima... Biće bezbedniji, u živeće u sterilnijim uslovima ali tu slobode neće biti ni pod lupom da je tražiš... Pozdrav za lepuškastu autorku prefinjenog stasa i glasa :-) :-) :-)